Samoubistvo
Marini Cvetajevoj
I ptice mogu predskazati smrt.
Zlatasta sjenka konjske balege
sleđena je.
Jutro se ne osvrnu na vrbu.
Jutro na kraju.
Prva ratna godina.
Tvoj posljednji glas.
Pucanj.
U Jelabugu se zvijezda
izgubi.
U ribnjaku.
I razvedri rosnu poljanu
beskrajne stepe
Melanholija
Svi će me izdati i
ostaviti
gordog mračnog i
ostarjelog.
Ismijaće me
prljavog i prevarenog.
Ti ćeš me pratiti.
Ženstveno.
Sunce će se izgubiti
suncokreti će glavu okretati
vrane će se smijati
šavovi na lobanji će pucati
ledeni plač u tamnicama ću
slušati.
Ti me nećeš ostaviti.
Melanholijo.
Divno žensko ime.
Izgnani pjesnici
Rođeni, kako su vas progonili
u provincije, gdje sjenke
jednostrano se zgusnu
ko maslinovo granje.
Kako su vas samo precjenjivali
kako su vas snažili
kako samo nijesu znali da riječi su vjetrenjače
koje se okreću u pravcu povijenog žita
i mijenjaju svoj oblik
posve sličan vodi.
Izvornik: Sizifo.de
